U Bugarskoj u crkve pretvoreno 117 džamija, sedam tekija i turbeta te jedna medresa,  u zvonik preinačene tri sahat-kule.

Samo u jednoj noći 1878. godine u Sofiji

je dinamitom srušeno sedam munara

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine,

u Bugarskoj živi 7,6 posto muslimanskog stanovništva (577.139 osoba).

Najviše je Turaka, dok manji dio čine etnički Bugari i Romi.

Većina ih živi u oblastima Razgrad, Trgovište, Šumen, Silistra i Krdžali, mada, prema nezvaničnim informacijama, u Bugarskoj danas živi više od milion muslimana

Prvi islamski misionari u Bugarsku dolaze u 9. stoljeću. Dolaskom Pečeneza i Kumana, te naroda turijskog porijekla, broj muslimana počinje se povećavati. Osmanlije je osvajaju 1392. godine i narednih pet stoljeća Bugarska ostaje pod njihovom upravom. Važno je spomenuti da je lokalno stanovništvo i nakon ulaska tadašnje Bugarske u sastav Osmanskog carstva zadržalo svoje vjerske i kulturne običaje.

Nakon Tursko-ruskog rata, a prema odredbama Berlinskog sporazuma iz 1878. godine, formirana je nezavisna država Bugarska, u kojoj je tada živjelo više od milion i sto hiljada muslimana. Od tog trenutka muslimani počinju gubiti vjerske slobode. Život muslimana u Bugarskoj postaje sve teži, a takav odnos prema muslimanima kulminaciju doživljava nakon Drugog svjetskog rata.

Program prisile komunističkog diktatora Todora Živkova da bugarizira etničke Turke u Bugarskoj počeo je 1984. godine. Cilj je bio da muslimani uzmu bugarska imena i odbace islamske običaje. Oko 350.000 muslimana, većinom Turaka, prebjeglo je u tom periodu u Tursku. Analitičari smatraju da je namjera bila da se smanji broj muslimana jer je natalitet muslimanskog stanovništva godinama bilježio veliki rast. Nakon pada režima Todora Živkova, muslimani dobijaju veće vjerske slobode, grade se džamije po gradovima i selima, te organiziraju učenje sufare (arapska slova i pismo), oživljava vjerski život i počinju izlaziti i prve islamske novine.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Bugarskoj živi 7,6 posto muslimanskog stanovništva (577.139 osoba). Najviše je Turaka, dok manji dio čine etnički Bugari i Romi. Većina ih živi u oblastima Razgrad, Trgovište, Šumen, Silistri i Krdžali, mada, prema nezvaničnim informacijama, u Bugarskoj danas živi više od milion muslimana.

DJELA MIMARA SINANA I HARADŽI KARA MEHMEDA

Čuveni graditelj Mimar Sinan izgradio je 1566. godine u srcu Sofije, na inicijativu Sejfulah‑efendije, Banja Baši džamiju u znak sjećanja na njegovu umrlu suprugu. Džamiju ukrašavaju vrijedni kaligrafski radovi i kupola prečnika 15 metara. Oko džamije se nalazi veliki broj termalnih izvora. Smatra se da je po tome džamija i dobila ime Banja Baši.

Džamija je svaki dan otvorena za turiste i putnike-namjernike koji u ovoj veleljepnoj građevini mogu klanjati namaz i nakratko predahnuti. U Sofiji i njenoj okolini, prema zvaničnim podacima, živi 6.767 muslimana.

U blizini makedonske granice na putu iz Sofije prema Skoplju nalazi se grad Kyustendil. U njemu su sačuvane dvije džamije: Ahmed-begova i džamija podignuta u znak sultana Mehmeda II Fatiha. Ova je džamija djelo čuvenog graditelja Haradži Kara Mehmeda bin Alija.

U Ahmed-begovoj džamiji danas je smještena umjetnička galerija, a Fatihova džamija nije u funkciji. Nažalost, muslimani koji su nekad živjeli na prostoru Kyustendila otišli su u potrazi za većom slobodom i boljim životnim uvjetima.

PLOVDIV – GRAD KOJI ODIŠE STARINOM

Idući dalje prema unutrašnjosti i centralnoj Bugarskoj, stižemo u Plovdiv, grad koji će 2019. godine biti evropska prijestolnica kulture. U tom gradu, prema posljednjem popisu stanovništva, živi više od 16.000 muslimana. U poređenju s drugim bugarskim gradovima koje smo posjetili, Plovdiv se po mnogo čemu izdvaja. S nekadašnje osmanske utvrde pruža se divan pogled na stari dio grada koji krasi osmanski stil gradnje. Posebno se izdvajaju dvije vitke munare – munare Džuma(ja) i Imaret džamije. U objema džamijama klanjaju se dnevni namazi, džuma i bajram‑namazi.

Džuma(ja) je jedna od najvećih džamija na Balkanu. Smještena je na glavnom gradskom trgu. Prva džamija na ovom mjestu izgrađena je 1364. godine, sedam godina prije Maričke bitke, u vrijeme vladavine sultana Murata I (1320–1389). Nakon rušenja stare džamije, na istom mjestu 1454. godine sultan Murat II (1404–1451) podigao je današnju džamiju. Ova džamija izgledom podsjeća na Ulu džamiju u Bursi i Eski džamiju u Jedrenama. Krase je arabeske i lijepi kaligrafski napisi. Uz dio džamije, čija je fasada dekorirana rezbarenim drvetom, nalazi se turski restoran koji mami svojim mirisima i ovdje, vrlo često, osim domicilnog stanovništva, svraćaju i turisti.

Drugu džamiju, u srcu Plovdiva, na kraju pješačke zone, izgradio je davne 1445. godine Šahbedin-paša, sin Lale Šahin-paše, osvajača regije Trakija. Unutrašnjim izgledom ova džamija podsjeća na Orhan-gazi džamiju i džamiju Bajazita I u Bursi. U džamijskom haremu nalazi se turbe u kojem je ukopan Šahbedin-paša.

Treća džamija, čije je ime Taşköprü, oštećena je prilikom napada huligana u februaru 2016. godine. Tom prilikom zapaljena je kupola džamije. Izgrednici nikad nisu otkriveni, a ovdašnji muslimani smatraju da nadležni sud krije njihova imena.

Poslije osnivanja Narodne Republike Bugarske, država je konfiskovala sve islamske objekte, ali je nakon 1989. godine počelo vraćanje oduzete imovine prvobitnim vlasnicima. Taj proces posebno je ubrzan poslije prijema Bugarske u Evropsku uniju. Nažalost, džamija Taşköprü još nije vraćena Islamskoj zajednici Bugarske i s tim u vezi vodi se dugogodišnji sudski spor.

Graditelj i sandžak-beg Osman-paša Pazvanoğlu (1758–1807) izgradio je u Vidinu džamiju s medresom i bibliotekom (od 1801. do 1803. godine). Vakif ih je podigao kao vakuf u znak sjećanja na umrle roditelje. U gradu su, kada je riječ o osmanskom kulturnom naslijeđu, sačuvani još karavan-saraj i osmanska utvrda. Bez obzira na bogatstvo osmanskog naslijeđa, u Vidinu danas živi samo šezdeset muslimana – pripadnika turske nacionalne manjine.

RAZGRAD:     DŽAMIJA IBRAHIM-PAŠE PARGALIJE

ČEKA HITNU REKONSTRUKCIJU

U oblasti Razgrad, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 81.835 muslimana. Simbol grada i okoline jeste džamija izgrađena 1616. godine u čast Ibrahim-paše Pargalije, velikog vezira Sulejmana I Veličanstvenog. To je jedna od najljepših i najvećih džamija koje su Osmanlije izgradile na Balkanu. Sačuvana je u izvornom obliku i uvrštena je na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine. Trenutno džamija ne služi svojoj svrsi jer je potrebna njena hitna i temeljita rekonstrukcija.

U blizini sela Sveštari sačuvani su tekija i turbe Demir-babe (iz 16. stoljeća). Taj je kompleks još 1970. godine proglašen nacionalnim spomenikom.

U oblasti Trgovište živi 58.838 muslimana. U istoimenom gradu sačuvana je Sahat-džamija, izgrađena u 18. stoljeću. Muslimani se u ovom kraju pretežno bave stočarstvom i poljoprivredom.

Veliki se broj stanovnika nakon Tursko-ruskog rata iselio u oblast Šumen. Političke prilike doprinosile su nastavku iseljavanja muslimana. U oblasti Šumen živi 72.544 muslimana. U istoj oblasti, u mjestu Slavyanovo, postojala je džamija s medresom. Za vrijeme Tursko-grčkog rata i džamija i medresa su spaljene. Na mjestu nekadašnje osmanske džamije podignut je manji mesdžid u kojem danas lokalno stanovništvo obavlja vjerske obrede.

Nakon dugog putovanja po Bugarskoj i obilaska džamija i drugih objekata islamske kulture i tradicije, u mjestu Šumen zatekli smo imama u džamiji. Na našu radost, u Tombul džamiji klanjaju se svi namazi (dnevni, džuma, bajram-namazi), a putnici mogu tu i predahnuti. Prema mišljenju historičara umjetnosti, ovo je ne samo najljepša džamija u Bugarskoj već i na cijelom Balkanu. Topao doček i razgovor s domaćinima prekinuo je ezan za akšam-namaz. Nakon klanjanja namaza, naši domaćini Uzeir-efendija i mutevelija Hasan-beg upoznali su nas sa životom muslimana u Bugarskoj i dugotrajnom rekonstrukcijom ove džamije. Trenutno je u završnoj fazi rekonstrukcija minareta, a u početnoj obnova centralnog prostora za obavljanje vjerskih obreda.

Na prostoru općine Silistri danas živi više od 54.000 muslimana. U gradu je sačuvana Kuršumlija džamija, izgrađena početkom 16. stoljeća. Ime je dobila po olovnom krovnom omotaču.

U južnom dijelu Bugarske jeste oblast Krdžali, u kojoj živi najveći broj bugarskih muslimana (više od 100.000). U gradu Ardino, s pretežno muslimanskim stanovništvom, nakon ponovnog dolaska vjerskih sloboda, izgrađena je nova džamija s dva minareta.